|
.....Prvo smo morali odlučiti kako da se zovemo. Početna opcija je bila „Očajnici“, i ako me sjećanje dobro služi, nakon samo par dana Mišo je rekao :“. . . ma kakvi Očajnici, koga i što mi očajavamo, bit ćemo Lapadske Tratinčice. . . . . “
Lapad je tada bio prepun tih tratinčica, lijepih malih cvijetića, nešto kao suncokret u malome, po livadama, oko naših kuća, uz cestu, cijeli Babin Kuk. . . Gringu i Bobu je to zazvučalo nekako „pederasto“, ali tijekom vremena ispalo nam je nekako „cool“, nadasve simpatično.......
 
.......Kako jedna pjesma kaže:“. . . . . u Dubrovniku nema romantike. . . . i ne žele rock'n roll. . . “, u konačnici i nije istina. Mi smo jedni od zadnjih romantičara, u svima nama negdje još spava ono dijete, iz Fronte i Lazareta, a rock'n roll je bio i ostao naš dio života unatoč ovim teškim vremenima i silnim obavezama. To je ono najbolje. . . . . . . zato uživajte svi zajedno još dugo s Lapadskim Tratinčicama.........
|
